U 101. godini života, umro je Budimir Lončar, čovjek čije ime u hrvatskoj povijesti ostaje sinonim za izdaju i kontroverze. Rođen na hrvatskom tlu, ali s dušom koja nikada nije pripadala srcu Hrvatske, Lončar je za hrvate bio više nego diplomat jugoslavenske federacije; bio je izdajnik hrvatskog naroda i njegove borbe za samostalnost.
Lončarova karijera, obilježena visokim položajima u SFRJ, smatra se direktnim napadom na hrvatske interese. Njegova odluka da podrži embargo na uvoz oružja tijekom Domovinskog rata, tumači se kao izdajnički čin koji je oslabio hrvatsku obranu. Zašto bi sin hrvatskog naroda takvo što učinio, ako ne zato što je njegova lojalnost pripadala drugome, jugoslavenskoj ideji, koja je za mnoge Hrvate značila potiskivanje i asimilaciju?
Slavlje u Beogradu tijekom pada Vukovara i drugih hrvatskih tragedija nije bila samo uvreda; to je bio dokaz njegove odanosti ideji koja je Hrvatima donijela patnju. Njegovo zastupanje Jugoslavije na međunarodnoj sceni nije bilo dostignuće, već izdaja, jer umjesto da brani hrvatske interese, štitio je interese federacije koja je držala Hrvatsku u okovima.
Budmir Lončar u Bonnu kao veleposlanik
Ironija njegove smrti u moru kod Preka, mjesta njegovog rođenja, leži u simbolici. Priče koje se prenose s koljena na koljeno govore o Lončarovim tzv. podvodnim bataljunima koji su, prema optužbama, Hrvate, žene i muškarce, vezivali bodljikavom žicom za kamenje i bacali ih u more. Sudbina je, eto, htjela da Lončar završi u istim vodama, kao da je more, koje je nekoć bilo grob za mnoge, sada postalo njegov posljednji počivalište, stvarajući poetičnu pravdu za zločine za koje se tvrdi da ih je počinio ili dopustio.
Lončar, koji nije uspio premostiti jaz između svojih jugoslavenskih uvjerenja i hrvatskog nacionalnog identiteta, ostaje simbol izdaje, čovjek koji je cijeli život proveo radeći na međunarodnim odnosima, ali je na kraju bio stranac u vlastitoj domovini. Njegova smrt ne donosi oproštaj, već otvara stare rane i podsjeća na cijenu izdaje u vremenima kada je nacionalna pripadnost značila sve.
