Home Blog

VELIKI PORAZ LJEVICE

0

Ukupno HDZ + desne stranke (DP, Most, OiP, SiP, HSP) imaju više od 1,1 milijun glasova. SDP+Možemo+SD+RF+FOKUS+IDS 790,00 glasova. Svaka vlada koja nije vlada desnog centra je prevara birača.


Nakon nedavnih izbora, medijski prostor preplavljen je analizama izbornih rezultata. Međutim, neki očiti zaključci ostaju nenaglašeni. Kako i obično, izbjeći ću ponavljanje onoga što su mediji već istaknuli, fokusirajući se umjesto toga na aspekte kampanje i rezultate koje možda niste čuli ni pročitali drugdje.

Izborna kampanja započela je sredinom veljače kada su se političke stranke ljevice i centra okupile u “prosvjedu protiv HDZ-a”. Unatoč masovnom najavljivanju ovog događaja u medijima, odaziv je bio skroman, a događaj se brzo pretvorio u skup SDP-a, Možemo! i Radničke fronte s nekoliko tisuća sudionika.

Mediji su ovaj kolosalni poraz proglasili uspjehom. Nastavili su tvrditi kako je ovo “početak kraja HDZ-a”, unatoč očitom nedostatku podrške javnosti. Ulaskom predsjednika Zorana Milanovića u kampanju, koji je ranije uživao simpatije, očekivalo se da će HDZ biti “gotov”. Međutim, javnost nije zaboravila njegovu prethodnu vladavinu niti mediokritetne rezultate.

Milanović se potom predstavio populizmom koji je bio usmjeren prema krajnjoj desnici, računajući na lojalnost ljevičarskih birača. Unatoč medijskim predviđanjima, revolucionarna retorika nije sadržavala konkretna rješenja, ostavljajući publiku bez jasnog plana promjene koju su navodno zagovarali.

Na izborima se očekivalo da će mediji okrenuti narativ protiv HDZ-a, no rezultati su umjesto toga pokazali referendum protiv ljevice. HDZ je osvojio ukupno nešto više od 730.000 glasova, Domovinski pokret preko 205.000, a Most oko 170.000. Ukupno HDZ + desne stranke (DP, Most, OiP, SiP, HSP) imaju više od 1,1 milijun glasova. S druge strane, SDP ima oko 540.000 glasova, a Možemo 193.000. Cijela ljevica ukupno (SDP+Možemo+SD+RF) dobila je oko 740.000 glasova. Čak i kada bismo im pribrojali glasove IDS-a i Platforme Sjever (to su stranke koje se smatraju liberalnima, ali kažu da bi podržale lijevu vladu), opet svi zajedno imaju tek nešto malo više od 790.000 glasova.

Uprkos medijskim izvještajima koji su Možemo! nazivali “pobjednikom izbora”, Domovinski pokret je zapravo osvojio više glasova i saborskih mandata. Ovi rezultati pokazuju jasnu podršku desnici, posebno u kontekstu visoke izlaznosti, što demantira teorije da visoka izlaznost šteti desnici.

Rezultati iz Zagreba također su pokazali značajnu podršku desnim strankama, označavajući prvi put od sredine 1990-ih da je desno orijentirani blok u Zagrebu nadmašio ljevicu.

U konačnici, ovi izbori su pokazali da je ljevica doživjela značajan poraz, što mediji nisu spremni priznati. Umjesto toga, nastavljaju s narrative koji nije podržan izbornim rezultatima. Razumno bi bilo da poraženi priznaju poraz i razmisle o svojim strategijama umjesto što se oslanjaju na neučinkovitu retoriku o korupciji, posebno kada ni sami nisu bez mrlja.

Arizona uvela zakon o pobačaju iz 1864. godine. Trump prema svim anketama pobjeđuje

0

Nakon što je Vrhovni sud Arizone izrekao odluku kojom se gotovo u potpunosti zabranjuju pobačaji, Demokratska stranka je na medijskim konferencijama širom Sjedinjenih Američkih Država uputila oštre kritike na račun bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, optužujući ga za ograničavanje prava na pobačaj na nacionalnoj razini.

Ova presuda je potresla državu Arizonu, koja se nalazi u središtu jedne od najvažnijih izbornih bitki predstojećih predsjedničkih izbora u studenome ove godine, vraćanjem na snagu zakona iz 1864. godine koji zabranjuje većinu pobačaja.

Izborni analitičari iz obiju stranaka vjeruju da bi ovakva odluka, koja pobačaj dozvoljava samo u slučajevima kada je život majke ugrožen, bez iznimaka za slučajeve silovanja ili incesta, mogla otuđiti umjerene birače, uključujući i one sklone Republikancima, potičući ih da podrže Demokratsku stranku.

Prije četiri godine gusta utrka na predsjedničkim izborima

Četiri godine ranije, predsjednička utrka bila je izuzetno tijesna. Predsjednik Joe Biden tada je u Arizoni pobijedio Trumpa s malom razlikom od samo 11.000 glasova. “Ovo je politički potres epskih proporcija za Arizonu”, izjavio je Barrett Marson, republikanski strateg iz Phoenixa.

“Kada god Republikanci pokrenu temu pobačaja, trpe poraze. A sada će, po mom mišljenju, pobačaj postati ključno, ako ne i jedino, pitanje,” dodao je Marson. Trump, pokušavajući se distancirati od odluke sudaca Arizone, rekao je da je “sud otišao predaleko”.

Iako je podržao odluku Vrhovnog suda SAD-a iz 2022. koja omogućava saveznim državama da ograniče pobačaj, pozvao je republikansku većinu u zakonodavnom tijelu Arizone i demokratskog guvernera da promijene strogi zakon iz 19. stoljeća.

“Sada kada savezne države imaju pravo donositi odluke o ovoj temi, uvjeren sam da će guverner i ostali zainteresirani akteri pronaći razumno rješenje i da će sve biti brzo riješeno”, rekao je Trump novinarima u Atlanti.

Plan Demokrata je staviti pravo na pobačaj u fokus kampanje pred izbore u studenome, dvije godine nakon što je Vrhovni sud SAD-a, s većinom konzervativnih sudaca imenovanih tijekom Trumpova mandata, poništio presudu iz 1973. u slučaju Roe protiv Wadea, kojom je odlučeno da pravo na pobačaj nije pravo zajamčeno Ustavom.

Ova odluka potaknula je demokratski nastrojene birače na prosvjede, što je pomoglo stranci da na izborima 2022. postigne bolje rezultate od očekivanih. Aktivisti za reproduktivna prava započeli su sakupljati potpise za referendum o uvođenju zaštite prava na pobačaj u Ustav Arizone, o kojem bi se glasalo paralelno s predsjedničkim izborima.

Kampanja pod nazivom Arizona za pristup pobačaju doživjela je veliku podršku javnosti, a njihova glasnogovornica Dawn Penich izvijestila je o ogromnom broju poruka podrške i upita od građana.

Trump: O pravu na pobačaj trebaju odlučivati savezne države

Trump je nedavno ponovio svoje stajalište da o pravu na pobačaj trebaju odlučivati savezne države, naglašavajući da nije protiv pobačaja u slučajevima silovanja, incesta ili ako je život majke ugrožen.

Nakon objave odluke Vrhovnog suda Arizone, članovi Demokratske stranke krenuli su u tzv. ‘swing’ države poput Georgije, Floride i Sjeverne Karoline kako bi naglasili važnost reproduktivnih prava. Potpredsjednica Kamala Harris uskoro će posjetiti Arizonu.

Gunner Ramer, izborni strateg iz redova Republikanaca protivnik Trumpa, istaknuo je da će Demokrati uložiti značajne napore da prikažu republikance kao ekstremiste. “Ovo je sjajna prilika za Bidena da napadne Trumpa”, rekao je.

U Arizoni 2022. izvršeno više od 11.000 pobačaja

Rasprave o pobačaju štete popularnosti republikanskih kandidata među biračima, što dokazuje primjer Kari Lake, čija je kampanja za guvernerku Arizone završila neuspjehom nakon što je izrazila podršku starom zakonu iz 1864. Njezin protukandidat iz Demokratske stranke, Ruben Gallego, nazvao ju je ekstremistkinjom.

Statistički podaci pokazuju da je u Arizoni 2022. izvedeno 11.407 pobačaja, pri čemu je oko 90 posto obavljeno prije 14. tjedna trudnoće. Što se tiče etničke pripadnosti žena koje traže pobačaj, oko 45 posto njih je hispansko ili latinoameričko podrijetlo.

Ronald Reagan proglasio je 10. travnja Hrvatskim danom neovisnosti

0

U Kaliforniji, domu više od 150.000 Amerikanaca hrvatskog porijekla, Reaganov potez odražava njegovu posvećenost promicanju ekonomske, kulturne i političke integracije Hrvata u život ove savezne države.

“Svijet se 5. lipnja 2004. godine oprostio od Ronalda Reagana, 40. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, poznatog po svojoj snažnoj podršci Hrvatskoj i njenim težnjama za neovisnošću”, rekao je umirovljeni agronom Nikola Kirigin u intervjuu. Rođen na Braču, Kirigin je veći dio svog života proveo u Kaliforniji, gdje je aktivno doprinosio hrvatskoj zajednici i njenim nastojanjima za neovisnost. “Od prvih dana u Kaliforniji, hrvatska dijaspora je bila predana borbi za neovisnu Hrvatsku, organizirajući demonstracije i osnivajući hrvatski radio”, istaknuo je Kirigin.

Kirigin je otkrio manje poznatu činjenicu da je Reagan, tada guverner Kalifornije, 1968. godine potpisao Proklamaciju kojom se 10. travnja slavi kao Hrvatski dan neovisnosti, u znak priznanja i podrške borbi hrvatskog naroda. Ovaj potez, iako kasnije osporan od strane tada snažnog jugoslavenskog lobija, Reagan nikada nije povukao, čime je dodatno potvrdio svoju posvećenost ideji neovisnosti malih naroda.

Iz samog teksta Proklamacije Reagan je naglasio dugotrajnu borbu hrvatskog naroda za neovisnost, počevši od 7. stoljeća i formiranja jednog od najstarijih parlamentarnih tijela, Sabora. Osvrnuo se na teško razdoblje sedamdesetih godina pod jugoslavenskom dominacijom, koje je Hrvatima uskratilo temeljna ljudska prava. Reaganova Proklamacija i podrška ne samo da odražavaju njegovo duboko razumijevanje povijesti i težnji hrvatskog naroda, već i snažno priznanje doprinosa Hrvata američkom društvu, posebno u Kaliforniji.

PROKLAMACIJA

Ova gesta, kojom je Reagan izrazio poštovanje prema Hrvatima i njihovoj borbi za nezavisnost, odjeknula je među Hrvatima diljem svijeta, potvrđujući njegovu ulogu kao lidera koji je stajao uz male narode u njihovim nastojanjima za samoodređenje. U znak zahvalnosti, Kirigin je Reaganu poklonio zlatnik s likom kralja Zvonimira, simbolizirajući trajnu povezanost i zahvalnost hrvatskog naroda prema Reaganovoj nepokolebljivoj podršci.

Iako su politički pritisci u to doba bili veliki, Reaganova odlučnost da ne povuče svoj potpis s Proklamacije pokazala je njegovu čvrstu posvećenost principima slobode i neovisnosti. Ovaj čin nije samo odraz njegovih političkih uvjerenja, već i duboke empatije prema narodima koji teže za vlastitom državom i samostalnošću.

Ronald Reagan, kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, nastavio je podržavati težnje malih naroda za neovisnošću, redovito se susrećući s delegacijama iz različitih dijelova svijeta koje su se borile za slične ciljeve. Njegova politika i djelovanje ostavili su neizbrisiv trag u povijesti, inspirirajući generacije lidera i pojedinaca da se zalažu za pravedniju i slobodniju budućnost.

Proklamacija Dana hrvatske neovisnosti, koju je potpisao Reagan, predstavlja važan povijesni dokument koji svjedoči o dugo trajnoj borbi Hrvata za neovisnost i priznanje na međunarodnoj razini. Kroz ovaj čin, Reagan je ne samo pružio moralnu podršku Hrvatima, već je i istaknuo važnost očuvanja i promicanja nacionalnih identiteta i sloboda, što ostaje trajna inspiracija narodima širom svijeta koji teže za slobodom.

Bivši inženjer Googlea tvrdi da će ljudi uskoro postati besmrtni

0

Poznati futurist Ray Kurzweil, koji je bio inženjer u Googleu, predviđa da će besmrtnost postati moguća do 2030. godine zahvaljujući korištenju nanorobota.

Ray Kurzweil, dobitnik Nacionalne medalje za tehnologiju iz 1999. godine i član Nacionalne kuće slavnih izumitelja od 2022. godine, sada se približavamo godini za koju on tvrdi da je granica kada će ljudi doseći besmrtnost. Tijekom proteklih desetljeća, ovaj sada već bivši inženjer Googlea bio je vrlo precizan u nekim svojim predviđanjima o budućnosti, uključujući predviđanje da će računalo pobijediti ljudskog šampiona u šahu do kraja 20. stoljeća. Predviđanje o postizanju besmrtnosti do 2030. godine Kurzweil je prvi put spomenuo u svojoj knjizi “Singularnost je blizu”, koja je objavljena 2005. godine. U njoj je detaljno objasnio da bi napredak u genetici, robotici i nanotehnologiji mogao omogućiti nanorobotima da kruže našim tijelom i obnavljaju ga na staničnoj razini. Prema njegovim riječima, za manje od desetljeća tehnologija će biti toliko razvijena da će moći zaustaviti starenje i eliminirati sve vrste bolesti. Nedavno su njegove teorije ponovno postale popularne na platformi YouTube, u seriji snimaka na kanalu Adagio.

U nastavku svojih predviđanja o budućnosti, Kurzweil dodaje da ćemo moći jesti što želimo bez posljedica po zdravlje i gubitka energije. Kada je riječ o “singularnosti” kao pojmu koji definira hipotetički trenutak u budućnosti kada će tehnološki napredak postati toliko brz i radikalan da će izazvati temeljne promjene u društvu, civilizaciji i ljudskoj biologiji, te doći do spajanja ljudi s umjetnom inteligencijom, Kurzweil navodi da očekuje taj događaj do 2045. godine.

Ranije je također predvidio da će umjetna inteligencija do 2029. godine proći valjan test koji je izmislio Alan Turing, britanski matematičar, koji je test dizajnirao tako da ispitivač postavlja pitanja dvojici ispitanika, od kojih je jedan AI, a drugi čovjek. Na temelju dobivenih odgovora, potrebno je identificirati tko je od ispitanika čovjek, a tko računalo. Ako računalo s odgovorima uspije “prevariti” ispitivača, smatra se da je prošlo Turingov test. Ovaj način testiranja postavlja visoku ljestvicu za AI, jer zahtijeva da računalo demonstrira razumijevanje, inteligenciju i sposobnost da se prilagodi na način sličan ljudima. Kurzweil je također predvidio da će umjetna inteligencija dostići razinu ljudske do 2029. godine. Jedno od njegovih brojnih predviđanja odnosi se i na prijenosna računala, za koja je postavio vremenski okvir do 2009. godine, kao razdoblje do kojeg će ljudi prvenstveno koristiti ovaj tip računala.

Iako besmrtnost zvuči kao znanstvena fantastika, brzi tehnološki napredak sugerira da Kurzweilovo predviđanje nije potpuno nemoguće. S nastavkom razvoja u genetici, robotici i nanotehnologiji, možda će jednog dana besmrtnost biti dostižna uz pomoć nanorobota. Ipak, ne smijemo zanemariti etičke i moralne implikacije koje će biti potrebne za korištenje takve tehnologije. Uostalom, tko želi živjeti vječno (osim možda nekoliko superbogatih ljudi)?

AUDIO Snimka otkriva ogromne plaće igrača ali i dug Hajduka od 50 miliona eura: Komentatori otjerani s HRT-a da ne bi progovorili

0

Nakon što je Lukša Jakobušić podnio ostavku i iznenada napustio poziciju predsjednika Hajduka, izgleda da su počele izlaziti skrivene tajne. Legendarne sportske komentatore Edo Pezzi, Zdravko Reić, Ivo Mikuličin i Mario Zorko, koji su bez ustručavanja šest godina govorili o financijskom stanju Hajduka, to je stajalo besplatnog angažmana u HRT-ovom Studiju 4. Pod pritiskom urednika sportske redakcije Marka Šapita, koji je ujedno radio i na komercijalnim filmovima za klupsku televiziju Digital Hajduk, spomenuti komentatori su postali nepoželjni na HRT 4 kako ne bi dijelili istinu s javnošću. Međutim, istina je ipak izašla na svjetlo dana.

Na društvenim mrežama kruži video koji otkriva nevjerojatne plaće igrača i dug HNK Hajduka. Prema tom videu, Marko Livaja zarađuje 1.200.000 eura, Zvonimir Šarlija 800.000 eura, Ferro 700.000 eura godišnje, dok Josip Brekalo prima 125.000 eura mjesečno. Video također otkriva da je prijavljeni dug kluba 12.000.000 eura, ali da stvarni dug iznosi oko 50.000.000 eura.

Snimku možete poslušati ovdje:

Koautorica programa MOŽEMO Hana Samaržija: Našmrkani Matanić mi je poslao 200 € da provdem noć snjim u hotelu

0

Poseban doprinos aferi Matanić dala je bivša suradnica portala Index.hr, koautorica programa Možemo i kći rektorice Sveučilišta u Rijeci – Hana Samaržija. Na društvenim mrežama podijelila je svoje iskustvo intimnog susreta s Daliborom Matanićem, koji je posljednjih dana bio u središtu medijske pažnje zbog optužbi za seksualno uznemiravanje.

Samaržija opisuje kako ju je Matanić, koristeći Facebook, zamolio za broj mobitela, kratko komunicirao s njom putem Messengera te potom predložio prijelaz na Viber koristeći nestajuće poruke. Poslao joj je emoji sunca, tumačeći ga kao simbol za seks, i povjerio joj da se nalazi u Opatiji, u hotelu “Četiri opatijska cvijeta”, pritom joj šaljući 200 eura za trošak taksija.

Unatoč tome što je taksi do Opatije i natrag stajao svega sto kuna, Samaržija se odlučila odazvati pozivu. Po dolasku, opisuje Matanića kao osobu pod utjecajem droga, ali ujedno kao nekoga tko se prema njoj ponašao s poštovanjem, bez iskorištavanja ili neprimjerenih dodira. Odlazi iz hotela u rano jutro, s pričom koju smatra zabavnom.

Samaržija zaključuje svoju objavu moraliziranjem o medijskoj pažnji koja se pridaje ovom slučaju, pozivajući na poštovanje privatnosti Matanićeve obitelji. No, istovremeno se suočava s kritikama zbog doprinosa razotkrivanju privatnih detalja Dalibora Matanića i njegove obitelji, osobito s obzirom na to da se njihov susret dogodio dok je Matanić bio u braku.

Kritike se ne zaustavljaju samo na Samaržiji. Jelena Veljača, poznata zagovornica ženskih prava i glavna urednica časopisa Elle, također je pod povećalom javnosti zbog nedostatka reakcije na Matanićevo ponašanje. To je izazvalo raspravu o navodnom licemjerju ljevice, posebno u svjetlu činjenice da poruke koje je Matanić slao nisu bile objavljene u medijima, za razliku od sličnih afera.

Ova situacija otkriva složenost problematike seksualnog uznemiravanja i izazova u komunikaciji i reakcijama na takve optužbe, kao i dileme oko zaštite privatnosti i prava na informiranje javnosti.

VIDEO Jovu (70) terete da je preko interneta naručio speed: “Podmeću mi, sumnjam na carinu…”

0

U sredini siječnja, policija je obavijestila javnost o istrazi koja se vodi protiv sedamdesetogodišnjaka s koprivničkog područja, osumnjičenog za kazneno djelo u vezi s trgovinom drogom. Vijest o umirovljeniku povezanom s prodajom amfetamina izazvala je značajnu pozornost, posebno nakon otkrića da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji. Prema policijskim izvješćima, tijekom pretrage njegova stana pronađene su dvije pošiljke koje su sadržavale ukupno 52 tablete amfetamina. Nekoliko dana kasnije, pokrenuta je službena istraga koja je još uvijek aktivna. U međuvremenu, Jovo, sedamdesetogodišnjak u središtu istrage, obratio se redakciji s tvrdnjom da posjeduje oko 30 kilograma sudskih presuda iz 90-ih koje dokazuju nedostatak pravne države u Hrvatskoj. Osim toga, izjavio je da je zapravo on “djedica” optužen za trgovinu drogom, tvrdeći da su optužbe protiv njega lažne.

Jovo objašnjava da su tablete koje je naručio preko interneta iz Velike Britanije bile namijenjene poboljšanju koncentracije i fokusa, a ne za ilegalne aktivnosti. Ispričao je kako su mu carinici, sumnjajući na sadržaj paketa, namjestili optužbu za trgovinu drogom. Tijekom policijske akcije, njegov stan u Koprivnici i kuća u Ribnjaku pretreseni su, ali drugi dokazi nisu pronađeni. Jovo je posebno naglasio da mu je policija oduzela dva mobitela, koji mu nisu vraćeni već 70 dana.

Odlučan u svojoj nevinosti, Jovo očekuje rezultate toksikološkog vještačenja koje će provesti Centar za forenzična ispitivanja “Ivan Vučetić” u Zagrebu, nadajući se da će potvrditi njegovu priču. Unatoč situaciji, izjavio je da se ne boji mogućih kazni i da će tražiti pravdu do kraja, čak i ako to znači obratiti se instancama izvan Hrvatske. Kroz razgovor, Jovo je naglasio da nikada nije imao problema s drogom, osim možda u mladosti tijekom 70-ih, dodajući da je 1991. godine bio žrtva razbojništva, što ostaje neriješeno do danas. Njegova odlučnost u obrani svoje nevinosti i kritike pravosudnog sustava odražavaju duboko nezadovoljstvo i osjećaj nepravde.

Njegova priča dodatno osvjetljava problematiku pravosudnog sustava u Hrvatskoj, a Jovo se poziva na osobno iskustvo i teškoće s kojima se suočio tijekom godina. Tvrdi da, unatoč brojnim sudskim presudama koje ima kod kuće, nikada nije osjetio pravednost pravog sustava na vlastitoj koži. Ovo je posebno naglašeno njegovim iskustvom s nedavnim optužbama, gdje se osjeća žrtvom nepravednog sustava koji nije sposoban razlikovati stvarne prekršitelje od nevinih građana.

Jovo ističe da se tijekom svog života susreo s mnogim izazovima, ali da mu je ova situacija posebno teška jer se suočava s optužbama za djela koja tvrdi da nije počinio. Ustrajan je u svojoj namjeri da se bori protiv onoga što smatra krivicom sustava, spremajući se dokazati svoju nevinost i očistiti svoje ime. U međuvremenu, osjeća se izolirano bez pristupa svojim mobilnim telefonima, što mu otežava svakodnevni život i komunikaciju s obitelji i prijateljima.

Osim toga, Jovo naglašava važnost transparentnosti i pravičnosti u pravosudnom postupku, ne samo za sebe nego i za cijelu zajednicu. Njegov slučaj baca svjetlo na šire pitanje povjerenja u pravosudni sustav i potrebu za njegovim reformama koje bi osigurale da su svi građani pravedno i jednako tretirani pred zakonom.

Dok čeka rezultate toksikološkog vještačenja, Jovo se nada da će njegova priča potaknuti razmišljanje i eventualno promjene koje su potrebne za izgradnju pravednijeg društva. Spreman je podijeliti svoje iskustvo s medijima i javnosti, vjerujući da otvorena diskusija može doprinijeti boljem razumijevanju i rješavanju problema s kojima se suočava. Unatoč teškoćama, ostaje optimističan u pogledu konačnog ishoda, čvrsto vjerujući u svoju nevinost i pravo na pravdu.

Odlučnost Jova da se suoči s optužbama i dokaže svoju nevinost prevazilazi osobnu borbu; ona simbolizira veći poziv za pravdom i transparentnošću u hrvatskom pravosudnom sustavu. Dok čeka na rezultate toksikološkog ispitivanja, Jovo koristi svoju situaciju kao platformu za istaknuti duboko ukorijenjene probleme unutar pravosudnog aparata, ukazujući na nedostatak efikasnosti i pravičnosti kojim se građani suočavaju.

Njegova tvrdnja da ima kod kuće 30 kilograma sudskih presuda iz prošlosti ne služi samo kao dokaz njegovih prethodnih pravosudnih borbi već i kao simbol otpora prema sustavu koji, prema njegovom mišljenju, često zataji u služenju pravde. Jovo se ne boji poduzeti korake koji su potrebni kako bi privukao pažnju na svoj slučaj, čak i ako to znači iznošenje svoje priče na međunarodnu razinu.

U svojim izjavama, on naglašava važnost odgovornosti i odgovarajuće procedure unutar pravosudnog sustava, apelirajući na institucije da djeluju u skladu s pravom i pravičnošću. Osim što se nada pravednom rješenju vlastitog slučaja, Jovo se nada da će njegova situacija potaknuti širu javnost na razmišljanje i djelovanje protiv nepravdi koje se događaju unutar pravosudnog sustava.

Dok čeka završetak toksikološkog ispitivanja, Jovo ne gubi nadu. Vjeruje u mogućnost pozitivnih promjena i u snagu pravde. Njegova priča nije samo priča o osobnoj nepravdi; to je poziv na buđenje za sve građane da se zalažu za transparentnost, odgovornost i pravednost u svim aspektima društva.

Jovina odlučnost da se bori do kraja, unatoč izazovima s kojima se suočava, inspirira je i poučava. Njegova situacija podsjeća nas da pravda nije samo apstraktni koncept već temeljno pravo svakog pojedinca. Dok se Jovo priprema za sljedeće korake u svojoj pravnoj borbi, njegova priča ostaje svjedočanstvo o važnosti neprekidne borbe za pravdu i istinu.

EU ZABRANJUJE POPRAVAK AUTOMOBILA STARIJIH OD 15 GODINA, SLIJEDI IZVLAŠTENJE???

0

‘EU želi zabraniti popravak svih vozila starijih od 15 godina’ i ‘Izvlaštenje automobila u ime zaštite klime’, naslovi su postova na njemačkim društvenim mrežama, a kao izvori za navedene tvrdnje navode se prijedlog Europske komisije o novim propisima za recikliranje vozila te propisi o električnim vozilima.

Još u srpnju 2023. Europska komisija preporučila je novu direktivu za zbrinjavanje otpadnih vozila kako bi se poboljšali njihovo prikupljanje, oporaba i recikliranje.

Novom regulativom nastoji se i spriječiti izvoz neispravnih vozila koja predstavljaju opasnost za okoliš i zdravlje. Otpadna vozila izričito su definirana kao ona koja su postala otpad u smislu Zakona o kružnom gospodarstvu.

Poticati popravke, a ne ih zabranjivati

Adalbert Jahnz, glasnogovornik Europske komisije, rekao je agenciji AFP da u prijedlogu nema ništa što bi zabranjivalo popravke na automobilima starijim od 15 godina ili na onima bilo koje starosti.

Neki od predloženih aranžmana više su usmjereni na potporu popravljivosti automobila, tvrdi Jahnz. No još je jedna komponenta nacrta izazvala iritaciju jer sadrži niz preporuka prema kojima treba ocjenjivati ​​popravljivost vozila.

Međutim to ne znači da se automobil automatski smatra otpadnim vozilom koje treba zbrinuti ako ne ispunjava te uvjete. Umjesto toga, u svakom slučaju mora postojati individualna odluka.

Što je rashodovano vozilo?

Konkretno, to je automobil koji se zbog tehničke neispravnosti više ne može registrirati te se mora propisno zbrinuti. U tekstu se nalaze i prijedlozi kriterija prema kojima se automobil smatra otpadnim vozilom – između ostalog ako je izgorio ili se više ne može identificirati vlasnik, ali i ako je rok za tehnički pregled prekoračen više od dvije godine.

Zadnja točka posebno je izazvala kritike. Prema njemačkim propisima o otpadnim vozilima, koji se već danas primjenjuju, takva vozila moraju se zatim predati na ovlašteno sabirno mjesto, ovlašteno mjesto za preuzimanje ili u ovlašteno poduzeće za rastavljanje, inače postoji rizik od kazni.

Međutim postoje brojne iznimke za povijesna vozila (oldtajmeri), tj. ona koja su prvi put stavljena na tržište prije najmanje 30 godina i dobro su očuvana. Prema Saveznoj upravi za motorni promet, gotovo 800.000 vozila spadalo je u ovu kategoriju 2023. godine.

Automobili isključeni iz Zakona o pravu na popravak

Zapravo, Europska komisija je isprva planirala Zakonom o pravu na popravak proširiti mogućnosti popravka i za automobile. Ali oni su isključeni iz konačnog zakona koji je nedavno usvojen, iako je glavni izvjestitelj René Repasi izričito zagovarao njihovo uključivanje.

Glasnogovornik za politiku unutarnjeg tržišta za skupinu EPP Andreas Schwab također je istaknuo da već postoji funkcionalno tržište popravaka u automobilskom sektoru.

Ali odakle tvrdnja da će biti zabranjen popravak svih vozila starijih od 15 godina? Emma Babin, odvjetnica za okoliš i energiju u francuskoj odvjetničkoj tvrtki Gossement Avocats, rekla je za AFP da se ‘ovo razdoblje od 15 godina ne pojavljuje u tekstu’.

Moguće objašnjenje leži u činjenici da je Europska komisija u svojoj uredbi o električnim vozilima navela da je prosječni životni vijek automobila 15 godina. To je očito protumačeno tako da EU propisuje kraj životnog vijeka za automobile, i to tako da se oni stariji više ne mogu popravljati ni preprodavati.

Dok ljevica ‘mitinguje’: Zašto na Trgu nije bilo dočeka za svjetske prvake?

0

Veliku feštu zaslužile su Barakude, ali nisu je dobile. O svemu je progovorio izbornik Ivica Tucak, koji se osvrnuo na to je li ipak očekivao veći doček. Kažu da svjetske prvake treba dočekati na Trgu bana Jelačića. Istovremeno, čelništvo Zagreba našlo je vremena za predizborni skup na kojem se urlalo i vrijeđalo.

“Pa to nije na nama, to nije na meni da ja to sudim, to nije na mojim igračima, na nama. Meni je drago da su došli ti ljudi koji to vole, koji su bili uz nas. Ja sam rekao tamo gdje ćete veću promociju za jednu državu, kad dan prije finala Svjetskog prvenstva u Dohi, jednom od najmodernijih, najbogatijih gradova na svijetu, se osvijetli jedan od najvećih nebodera u bojama hrvatske zastave, u bojama hrvatske države s porukama ‘Sretno Hrvatska, sretno Barakude’, to je nešto što je nevjerojatno. To je promocija države koja je nestvarna.

Gdje ćete više od toga da danas je bilo sto djece u toj zračnoj luci koji se žele fotografirati, žele biti neki novi Marko Bijač, žele biti neki novi Loren Fatović ili da ne nabrajam sve moje igrače. To je pobjeda sporta, to je ono što sport daje, to je ono što je najdivnije. Nažalost u našoj državi neke funkcije obnašaju ljudi koji su oslobođeni tjelesnog odgoja. Što onda očekujete? Ne trebamo trošiti vrijeme na to. Mi smo ponosni na ono što radimo. Mi volimo našu državu, volimo sport, volimo hrvatsku kapicu, volimo ljude koji su došli. To je neka druga tema, to nije za mene”, rekao je Tucak za Dnevnik HTV-a.

Podsjetimo, u subotu, uoči finala Svjetskog prvenstva u vaterpolu, održan je prosvjed na Trgu svetog Marka pod nazivom “Dosta je! Idemo na izbore!”. Prosvjed su organizirali SDP, Možemo!, Centar, IDS, HSS i Radnička fronta, Fokus, Socijaldemokrati, Reformisti, GLAS i Stranka s imenom i prezimenom. Dakle, lijeve oporbene stranke. Većina medija prešutjela je psovke i uvrede koje su doživljavali ideološki neistomišljenici prosvjednika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svjetski prvaci u vaterpolu, hrvatski reprezentativci predvođeni Ivicom Tuckom, ostali su bez pravog dočeka, iako su ga zaslužili. Čelništvo Zagreba, dakle Tomislav Tomašević i Možemo, uključujući i koalicijskog partnera za zagrebačkoj razini SDP, imali su vremena za predizborne skupove na Trgu svetog Marka, za vrijeđanje, urlanje i prijetnje, a nisu imali vremena za organizaciju dočeka kakav priliči svjetskim prvacima. Niti su pokazali da ih takvo nešto zanima, pokazali su da žele vlast i samo vlast, a s obzirom na vikanje Kreše Beljaka – vlast, pa čak i pod svaku cijenu. Ljevica, pogotovo ona radikalna, dosad nije pokazivala da ima previše sluha za hrvatski sport.

Sjetimo se samo što se radilo u vrijeme dok je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović, a ministar sporta Željko Jovanović. Na bezobziran način atakirali su na hrvatsku nogometnu reprezentaciju uz svesrdno sufliranje tadašnjeg predsjednika države Ive Josipovića. Tada se govorilo o močvari i isušivanju te močvare. Da ne spominjemo svastiku na Poljudu i činjenicu da epilog te priče još uvijek nije poznat. Odnosno, odgovorni nisu nikad pronađeni. Naravno, ako je zakazala gradska vlast, a zakazala je, nije se proslavio ni HDZ Andreja Plenkovića. HDZ je također mogao pokrenuti inicijativu koja je trebala ići za tim da se na središnjem zagrebačkom trgu, kako se to oduvijek i događalo, dočekaju svjetski prvaci, zaslužili su. Nedjelja, lijepo vrijeme, gotovo proljetni dan, svi preduvjeti bili su tu, međutim, oni od kojih je to najviše ovisilo izgubili su se putem u političkim spletkama i međusobnim predizbornim igricama.

TOMAŠEVIĆU, ZAGREBE SE TEBE SRAMI!

0


Dok je Hrvatska slavila pobjedu na Svjetskom prvenstvu u vaterpolu, ponosno noseći titulu svjetskog prvaka, Zagreb je ostao u tišini. Dok su gradovi diljem zemlje, od Splita i Dubrovnika do Šibenika, organizirali veličanstvene dočeke za naše vaterpolske heroje, grad Zagreb, na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, okrenuo im je leđa.

Ni doček, ni čestitka, ni mrvicu priznanja za doprinos naših sportaša gradu i cijeloj Hrvatskoj. Zagrebe, je li ovo grad koji slavi pobjedu i podržava svoje heroje?

Tomaševićev ignoriranje ovog povijesnog sportaškog dostignuća ne samo da je razočaravajuće, već je i duboko sramotno. Dok su se ostali gradovi ujedinili u slavlju i ponosu, Zagreb je ostao izoliran, ogledajući licemjerje i nemar prema sportu i sportašima koji su gradu i zemlji donijeli slavu i čast.

Tomaševiću, sram te budi! Svojom nemarom i beznačajem uvrijedio si ne samo vaterpolske heroje, već i cijeli grad Zagreb. Zagreb zaslužuje bolje, zaslužuje gradonačelnika koji će slaviti pobjedu i stajati uz svoje sportaše.

Doček za naše vaterpolske prvake je neophodno organizirati! Grad Zagreb ne smije ostati zapamćen po sramoti ignoriranja, već po slavlju i ponosu prema svojim herojima.

Zagrebe, dignimo glas i pokažimo da se ne slažemo s Tomaševićevim beznačajem. Pokažimo našim vaterpolskim prvacima da ih cijenimo i slavimo!

TOMAŠEVIĆU, ODSTUPI! ZAGREB ZASLUŽUJE BOLJE!